0
0
0
s2smodern

Hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., na svim darovima kojima nas dariva. Salavat i selam donosimo na našeg dragog pejgambera, Muhammeda, a.s., na njegov Ehli bejt – njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, naše bosanske šehide i na sve mu'mine koji su živjeli i  koji će, inšaa Allah, i na ovim prostorima živjeti sve do Kijametskog dana. Vama svima kojima je Allah,  dž.š., nasib učinio da danas u ovoj džamiji klanjate džumu i slušate hutbu: „Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu“.
Cijenjena i čestita braćo,
U današnjoj hutbi proučio sam 23. ajet sure El-Ahzab u kome Uzvišeni Allah kaže:

 

„Ima mu’mina koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, a ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili“. (Istinu je rekao Uzvišeni Allah.)
Ovaj ajeti kerim  proučio je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pored svoga bajraktara Mus’ab ibni Umejra kada su  muslimani ukopavali  šehide Uhuda.
Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Svjedočim da su ovi ljudi šehidi kod Allaha na Sudnjem danu, pa ih posjećujte, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema toga ko ih poselami, do Sudnjeg dana, a da mu neće odgovoriti na selam.“ (Mustedrekul-Hakim, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
Mus’ab ibni Umejr je  nosio Resulullahov bajrak u bitci na Bedru, a zatim mu tu čast Muhammed, s.a.v.s., povjeri i na Uhudu.
Visoko uzdignuti  Resulullahov bajrak nosio je Mus’ab  ibni Umejr  ispred muslimanskih boraca i čvrsto gazio uz sami bok Allahova Poslanika, ne skrećući ni desno ni lijevo. Ibni Kaime  udari ga sabljom tako da mu odsječe ruku, te padoše na zemlju i ruka i bajrak. Mus’ab zgrabi drugom rukom bajrak, ali nesretni mušrik ponovo napade na  mudžahida Mus’aba,  udari ga sabljom te mu  odsječe i drugu ruku. U prašinu opet pade ruka bajraktara, a s njom i bajrak Allahova Poslanika, s.a.v.s.  Mus’ab ni tada nije pokleknuo, nego hrabro dohvati bajrak djelovima odsječenih ruku, prigli ga čvrsto uza se tako da i dalje osta visoko vihoreći se. Ibn Kaime i po treći put napade Mus’aba,  probode  ga kopljem nakon čega se Mus’ab mrtav sruši na zemlju.
Cijenjena braćo,
Ovaj detalj o ashabu Allahovog poslanika sam citirao jer danas,  6. safera 1436. god. po Hidžri, 28. novembra 2014. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorit ću na  temu “Obilježavanje  godišnjice 305. /705.  Jajačke slavne brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine“. Danas, tri dana pred godišnjicu,  pred 22.  rođendan slavne Jajačke brigade,  najpreče je govoriti o Armiji R BiH.
O  formiranju Jajačke brigade jedan njen zlatni ljiljan kaže:
“Posebno želim naglasiti da je jezgro 305. Jajačke brigade formirano od  boraca koji su bili već dobro prekaljeni u borbama za odbranu  voljenog grada Jajca. Naše jedinice, još u Jajcu, su dostigle  visok stepen obučenosti i uvježbanosti, a posebno hrabrosti i izdržljivosti... Ovoj tvrdnji  svakako idu u prilog razni trofeji kao što je recimo zarobljeni tenk na Vlasinju i druga MTS...
U Travniku je 01. 12. 1992. godine formirana 305.  brdska brigada koja je odmah upućena na područje Gornjeg Vakufa i stavljena na raspolaganje OŠ odbrane Gornjeg Vakufa, dok nije  politika kazala da se brigada  povuče u cilju prestanka sukoba Hrvata i Bošnjaka na području Srednje Bosne, te smo u pratnji UNPROFOR-a napustili područje Gornjeg Vakufa. Nakon povratka iz Gornjeg Vakufa naša Brigada nastavlja vatrene okršaje na brojnim ratištima:  Kiseljak, Busovača, Visoko, Ilijaš, ponovo Gornji Vakuf, Kupres, Vlašić, Treskavica, komarsko i donjevakufsko ratište. Tri godine borbe, posebno manevarskih jedinica kakva je bila naša Brigada bile su iscrpljujuće, a bilo je mnogo i žrtava». Od 329 šehida i poginulih boraca sa područja općine Jajce njih 105 su poginuli u 305./705. Sbbr”.
Islam je, kao što nam sugeriše i sama riječ, vjera mira i islam zabranjuje da muslimani prvi otpočinju sa ratom. Sa tih pozicija su muslimani uvijek gledali na odnos rata i mira u muslimanskoj tradiciji, a Poslanik islama je svoje ashabe učio da „ne priželjkuju rat odnosno susret sa neprijateljem, ali da, kada se s njim suoče, budu istrajni“. Iako su se uvijek trudili da izbjegnu sukob, muslimani su još od vremena Poslanika, s.a.v.s., pokazivali da su kada budu pozvani da zaštite svoju vjeru, život, čast, zemlju i porodicu spremni na Božijem putu žrtvovati i vlastiti život ili pokazati nevjerovatnu hrabrost. Zato je islamska historija prepuna primjera šehida, onih koji su položili svoje živote i gazija, koji su se hrabro i časno borili na Allahovom putu
 Želim da govorim o Armiji R BiH koja je u krvi rođena, o Armiji koja nas je uspjela braniti i odbraniti, o Armiji koja je uspjela obezbijediti životni prostor za sve patriote koji BiH smatraju svojom državom. Danas s ponosom govorim o našim gazijama, o šehidima, o invalidima, o  znanim i neznanim junacima, o  pohvaljenim i nepohvaljenim herojima koji kao heroji i gazije, inšaa Allah, i svoje živote dadoše za odbranu dina i domovine.
Danas želim govoriti i o ženama borcima, te o majkama gazija koje su s ponosom svoje sinove slale u borbu moleći Allaha, dž.š., da ih sačuva,  a bodreći ih da budu gazije, a ne kukavice. 
Danas govorim o svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane državu  Bosnu i Hercegovinu na koju je izvršena agresija, da brane nas muslimane – Bošnjake, jer je namjera agresora bila da zatru sve što je  bošnjačko, pa da zatru čak i sve ono što je podsjećalo na Islam i muslimane. Međutim, hrabri i neustrašivi Bošnjaci stadoše gotovo goloruki u odbranu i dinskim dušmanima rekoše: „NE“. Rekoše i ne porekoše. Stadoše pred čelične grdosije, tenkove i oklopna vozila kojih su agresori imali u izobilju.
 Budući da je krvava agresija na Bosnu i Hercegovinu  trajala nekoliko godina bilo je prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene  da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude itd.
Svi oni koji su učestvovali u odbrani države BiH trebaju biti ponosni na svoj doprinos, jer je Bosna i Hercegovina opstala kao država, a ona je naša jedina država,  jer mi drugu, rezervnu, nemamo. Naši borci trebaju biti ponosni i zato što se u tako  teškom historijskom trenutku, Armija  Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a nisu svetile i nisu vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotski opredijeljenim građanima  Bosne i Hercegovine.
Borci 305./705. Jajačke brigade i druge brigade Armije R BiH pokazali su najviši stepen morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost.
Hiljade bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru, oslobađajući kote  koje su agresori bili zaposjeli i tako utvrdili  misleći da ih odatle nikakva vojna sila ne može potisnuti. Podvizi naših hrabrih gazija ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Stvoritelja i Uzdržavatelja, koji  sve stvara uzdržava i rastvara. 
 Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane  Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe.
Kad je započela agresija na BiH, mnogi Bošnjaci su prekinuli razne poslove van BiH i stavili se na raspolaganje Armiji R BiH. Neki su izvan BiH ostali, a neki su  BiH napustili kad je bilo najteže. Neki od njih su  finansijski pomagali odbranu BiH,  istina neko manje neko više.
Hrabri Bošnjaci su se mjesecima, gotovo  goloruki, odupirali neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i  tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi.
Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja. A embargo je praktično bio samo za Armiju R BiH, jer su agresori prisvojili svo naoružanje bivše JNA.
Bošnjake su  napali oni koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu "zelene opasnosti".
Nadmoć agresora je bila u materijalno tehničkim sredstvima, ali su bili i brojčano nadmoćniji.
Potpuna potvrda kur'anske istine iz 249. ajeta sure El-Bekare došla je do izražaja prilikom odbrane BiH od agresije.
Uzvišeni u ovom ajetu kaže:
...كَمْ مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ وَاللَّهُ مَعَ الصَّابِرِينَ
...“Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima“!
Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, dž.š., pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove Islama?!
Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju.

Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate...
Čestita braćo,
Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato, svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju države koja je skupo plaćena!
Čestitajući  godišnjicu formiranja 305./705. Slavne Jajčke brigade molim Allaha, dž.š., da sve učesnike u odbrani BiH nagradi i na dunjaluku i na ahiretu za žrtvu koju učiniše za Din i domovinu.
A sada da  kažem koju riječ o majkama boraca, gazija i šehida koje su svoje sinove slale u borbu za odbranu domovine, imetka, časti i porodice.
Brojni su primjeri žena čak i boraca, ali ovdje ćemo govoriti o ženama koje je historija zabilježila i Bošnjakinjama koje historija još nije zabilježila.
Kada su se muslimanski borci vratili sa Uhuda, muslimanke Medine im rekoše: „ Evo vam ove preslice pa predite pređu, a mi ćemo ići u borbu da branimo vjeru, čast i Medinu.
Prilikom pada Granade u Španiji u kršćanske ruke, Melik Abdurrahman ispe se na brdo Badul i gorko zaplaka okrećući se posljednji put i vidi tu ljepotu Granade. Čuvši jecaje svoga sina, njegova čestita i časna majka prozbori:  “Plači, nečasni. Onima koji ne mogu odbraniti svoju zemlju kao ljudi i priliči  im da plaču kao žene.”
Ovdje želim posebno istaći naše plemenite Bošnjakinje koje su s ponosom opremale svoje sinove u borbu, bodreći ih i učeći dovu Uzvišenom da ih pomogne u pravednoj borbi, te one koje su svojim ručnim radom za borce pripremale vunene čarape i drugo što je bilo najpotrebnije. Imenom ću spomenuti rahmetli Hadžeru Keran rođenu Hadžić u čijoj kući je bila prava mala radionica za pletenje čarapa. Na moje pitanje hoće li primiti vunu za pletenje čarapa našim borcima Hadžera odmah odgovori: “Koliko god treba, spremna sam sa svojim ukućanima i konama pripremiti pređe i oplesti čarapa. Vi ne možete donijeti vune koliko mi možemo opresti, te čarapa i drugih odjevnih predmeta oplesti”. Ova plemenita Bošnjakinja je preselila na Ahiret u muhadžirluku 29.10.1996. godine na četvrtu godišnjicu našeg egzodusa, a dženazu smo joj klanjali i ukopali je 30.10.1996. godine u Šibeneci gdje je i rođena i čitav život, do agresije na BiH, živjela. Brojne Bošnjakinje u toku agresije su bile poput Hadžere Keran.
To su, braćo, naše čestite i  plemenite majke za kojima vapi sva historija ljudskog  roda. Takve su naše majke i sestre, historijske ličnosti. To su majke gazije, mudžahidi i kao takve postaju  i ostaju živjeti  u historiji kao žive legende. A nakon odlaska s ovog svijeta postaju, inšaa Allah, džennetske legende – hurije.
Takve su bile mnoge majke Bošnjakinje koje su i po tri ili četiri sina slale na liniju odbrane, ponosno,  učeći dove da ih Svemogući sačuva i da im pruži Svoju pomoć u pravednoj borbi. Takvim majkama Bošnjakinjama treba, kad presele na Ahiret, turbeta podići u znak zahvalnosti za žrtvu koju su činile za odbranu dina i domovine
  Mi Bošnjaci na području Jajca posebno trebamo poštovati, cijeniti i stalno jedni druge  podsjećati da ne zaboravimo šehide i njihovu žrtvu, gazije i njihove uspjehe, invalide kojima u više slučajeva treba i naša pomoć. Trebamo se na sve to podsjećati jer smo se uvjerili, da tamo gdje su Bošnjaci ostali bez odbrane, gdje su bili nezaštićeni,  nad njima je počinjen zločin. To se desilo u Jezeru, Čerkazovićima i Ljoljićima, Kokićima, Cvitoviću…
   Zato, sve ovo i još više je zaslužila slavna Jajačka i njeni borci, njene gazije,  šehidi i poginuli borci, te gazije,  šehidi i poginuli borci sa područja Jajca kojih je bilo u mnogim drugim brigadama na području srednje Bosne, pa i šire: 7. muslimanska brigada, 312. bbr., 308. bbr., 707. S.bbr....
 Ali, i Jajčani, iako u muhadžirluku i u sopstvenoj oskudici, uvijek su svim svojim bićem bili uz svoju Brigadu i polagali istinsku nadu da će se, uz Allahovu dž.š. pomoć, kao oslobodioci jednog dana vratiti u svoje Jajce.
Gospodaru naš,  učvrsti nam pamćenje da nikad ne zaboravimo svijetle primjere naše herojske borbe, naše gazije, šehide i invalide, da ne zaboravimo veliku žrtvu naših majki Bošnjakinja,  da  ne zaboravimo šta su nam din-dušmani bili planirali i šta su, tamo gdje je narod bio ne zaštićen, počinili. Amin.
            Gospodaru naš, pomozi nam da činimo samo dobro, spriječi nas od činjenja zla. Spriječi nas i od pomisli na činjenje onog što je loše.
Braćo, danas iza džume-namaza u Džamiji Esme Sultanije bit će sačinjene liste za izbore u IZ-i. Učestvujte u predlaganju. Birajte i budite birani, ako vas predlože. Nemojte se izmicati. Budite aktivisti. To je čast, ali znajte da je to i odgovornost.

 

Haddadan džamija u Jajcu,
28.11.2014. godine
Džumu-namaz imamio i hutbu održao Ramiz ef. Bećirović 

0
0
0
s2smodern
Joomla templates by Joomlashine