0
0
0
s2smodern

Neka je neizmjerna hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., na svemu onome što nam je podario i neka je salavat i selam na najodabranijeg od svih ljudi i poslanika, Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s.  Neka je salavat i selam na njegov Ehli bejt, na njegove ashabe, sve mu'mine i poseban salavat i selam našim bosanskim šehidima. 

 

I vama svima prisutnim esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Danas je 17. muharrem 1436. H. godine – 30. oktobar 2015. godine, a svaki 30. oktobar podsjeća nas na egzodus koji smo preživjeli. Zato je i tema naše današnje hutbe Od egzodusa do povratka i obnove.

Draga braćo! Kao vjernici u Svemogućeg Allaha, dž.š., mi priznajemo da nas je On stvorio i da nam je On dao sve što imamo: život, zdravlje, nafaku, iman, porodicu, itd. Kada nam neko učini i neku malu dobrotu, mi mu trebamo biti zahvalni na tome, a zamislimo onda koliko tek trebamo biti zahvalni Onome kojem dugujemo sve što imamo, apsolutno sve! Obraćajući se mudrom Lukmanu, Uzvišeni poručuje svima nama:

أن اشكر لله. ومن يشكر فإنما يشكر لنفسه ومن كفر فإن الله غني حميد.

 "Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Lukman, 12. ajet, 412. str.) Iz ovoga ajeta zaključujemo više stvari. Kao prvo, naša je obaveza iskazivati zahvalnost Uzvišenom Allahu na svemu onome što nam je podario. To nije stvar naše dobre volje, nego je to obaveza poput obaveze klanjanja namaza, posta i drugih farzova. Drugo, zahvalnost koju iskazujemo prema Uzvišenom ide nama u prilog i mi ćemo za to imati nagradu i na ovom i na budućem svijetu. 

Treće, Uzvišeni Allah nije ovisan ni o kome, tako da ništa ne bi umanjilo od Njegove veličine kada Mu ljudi ne bi bili zahvalni, ali bi to onda bilo na njihovu vlastitu štetu! I zaista, oni koji ne priznaju Uzvišenog Allaha nemaju mira i zadovoljstva ni na ovom svijetu – koliko god imali materijalnog bogatstva – a kako će im tek biti na Ahiretu?!

U drugom ajetu Uzvišeni Allah jasno poručuje:

لإن شكرتم لأزيدنكم ولإن كفرتم إن عذابي لشديد.

 "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zaista, još više dati, a budete li nezahvalni, kazna Moja će doista stroga biti!" (Ibrahim, 7. ajet, 256. str.) Ovo je Allahov zakon koji se toliko puta do sada obistinio i koji će važiti i na dunjaluku i na Ahiretu. Muhammed, s.a.v.s., i ashabi su bili zahvalni Uzvišenom i tu zahvalnost su potvrđivali djelima, pa im je Uzvišeni dao sve što su željeli na dunjaluku! Od zaostale i plemenski podijeljene zajednice za vrlo kratko vrijeme postali su svjetska sila i savladali dotadašnje velesile.

Cijenjena i čestita braćo, 

Sigurno je da niko od nas ne bi volio ponovo proći kroz strahote koje smo doživjeli i preživjeli od 1992. do završetka oružane borbe koncem 1995. godine, kada smo od strane din-dušmana, i mi i naša država bili osuđeni na uništenje i potpuni nestanak. Međutim, mora nam biti jasno da to zavisi i od nas, od našeg odnosa prema Uzvišenom i, svakako, od naše zahvalnosti prema našem Stvoritelju.

Zato uvijek, a posebno danas u ovom mubarek danu i ovoj današnjoj hutbi zahvaljujem Allahu, dž.š., koji nam je podario mudrost da smo na referendumu 29. februara i 01. marta 1992. godine glasali za nezavisnost naše domovine Bosne i Hercegovine.

Zahvaljujemo Allahu, dž.š., koji nam je podario brojne patriote naše domovine koji su sa najoskudnijim naoružanjem, gotovo goloruki, uspijevali da nas brane i odbrane od agresora koji je ovo jajačko područje napadao sa najsavremenijim oružjem i oruđem, pa čak i avijacijom. Kada odbrana više nije mogla izdržati, zahvaljujemo Allahu, dž.š., koji nam je omogućio da (29/30. oktobra 1992.) pređemo na slobodnu teritoriju Srednje Bosne. To je bio pravi egzodus, put u neizvjesnost, kada su mnogi ponijeli samo ono odjeće i obuće što se na njima zedesilo. Neko je uspio ponijeti torbu ili ceger odjeće, obuće i hrane, a samo rijetki su na kamionima i traktorima  uspjeli prevući nešto hrane i kućnih potrepština.

Kada smo se sa posljednjeg vidikovca iznad Kruščice još jednom okrenuli da pogledamo grad Jajce, njegova rubna naselja su već bila u plamenu i obavijena dimom. Rušenjem i paljenjem naše imovine srbo-četnici su slali poruku, da na ovom prostoru žele uništiti sve što je naše, pa i sve ono što podsjeća na Islam i muslimane.

Zahvaljujemo Allahu dž.š. koji nam je ulio ljubav prema  državi Bosni i Hercegovini pa naši već prekaljeni borci odmah stupiše u jedinice Armije R BiH u mjestima gdje se kao muhadžiri nastanismo, a 01. decembra 1992. godine od jajačkih boraca  formirana je 305. jajačka brigada. O formiranju 305. bbr. jedan njen zlatni ljiljan između ostalog kaže:

„Posebno želim naglasiti da je jezgro 305. bbr jajačke formirano od boraca koji su bili već dobro prekaljeni u borbama za odbranu voljenog grada Jajca. Naše jedince, još u Jajcu, su dostigle visok stepen obučenosti i uvježbanosti, a posebno izdržljivosti...Ovoj tvrdnji svakako idu u prilog razni trofeji kao što je recimo zarobljeni tenk na Vlasinju i druga MTS...“ O borbama 305. bbr. koja sa svojim uspjesima postade slavna, zlatni ljiljan na kraju nam kaza: „...Naša brigada imala je vatrene okršaje na brojnim ratištima:  Kiseljak, Busovača, Visoko, Ilijaš, Gornji Vakuf, Kupres, Vlašić, Treskavica, komarsko i donjevakufsko ratište. Tri godine borbe, posebno manevarskih jedinica kakva je bila naša Brigada bile su iscrpljujuće, a bilo je mnogo i žrtava». Od 329 šehida i poginulih boraca sa područja općine Jajce njih 105 su poginuli u 305-705. sbbr”.

Borci Armije R BiH, braneći nas i našu državu, zatim oslobađajući okupiranu zemlju,  pokazali su najviši stepen morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost.

Hiljade bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnih događaja, svojim su hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili se agresorima, oslobađajući kote koje su agresori bili zaposjeli i tako utvrdili misleći da ih odatle nikakva vojna sila ne može potisnuti. Zato, podvizi naših hrabrih gazija ostaju zapisani tamo odakle se  ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Stvoritelja i Uzdržavatelja, koji sve stvara uzdržava i rastvara.

Svemogućem Allahu hvala koji je našim borcima pružio Svoju pomoć da su nas i Bosnu odbranili, zatim oslobodili veliki dio okupirane teritoririje što je rezultiralo održavanje pregovora i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Sporazumom je zaustavljena oružana agresija  na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali je na žalost legalizovana genocidna tvorevina u kojoj Bošnjaci nemaju ni osnovna ljudska prava.

 Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je 21. novembra 1995. godine nakon postizanja dogovora u Dejtonu na Konferenciji između ostalog kazao:

„...Ovo možda nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavljanja rata. U situaciji kakva jeste,  i u ovom svijetu kakav jeste, bolji mir se nije  mogao  postići...“ Drugom prilikom je kazao: „Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda“. 

Hvala Allahu dž.š. koji nas je obasuo saburom, ustrajnošću i izdržljivošću, da nas ni drugi  egzodus 2/3. avgust 1997. godine, koji nam pripremiše druge naše komšije, kojima je valjda Boban obećao kao nagradu pokloniti našu imovinu, nije pokolebao u našoj želji za povratkom, te smo još više i još odlučnije masovno krenuli u povratak na svoja imanja i svojim porušenim i spaljenim kućama.

Elhamdu lillah, uz veliko zalaganje, napornim i ustrajnim radom, uz Allahovu, dž.š., pomoć, kuće i ostalu infrastrukturu smo obnovili, porušene džamije, mesdžide, mektebe, turbeta  i imamske kuće obnovili i nove izgradili, džemate uspostavili.

Zato braćo, 

Budimo iskreni i pravedni, priznajmo da sve što imamo, dugujemo Uzvišenom Allahu, jer bez Njegove pomoći ne možemo ništa postići,  budimo Mu zahvalni na svakom trenutku proživljenom na ovom svijetu, poštujmo islamske principe, pa se tek onda možemo nadati Njegovoj pomoći u svim hairli poslovima.

Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže:

ومن يتق الله يجعل له مخرجا ويرزقه من حيث لا يحتسب. ومن يتوكل على الله فهو حسبه.

 "A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. I opskrbiće ga odakle se i ne nada! Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." (Et-Talak, 2-3. ajet, 558. str.) Dakle, bez obzira na to u koliko se teškom položaju nalazimo, bez obzira na to kakvi nas sve problemi pritišču, Uzvišeni Allah nam garantuje da će nam pomoći, da će nam naći izlaz iz svake situacije i da će nas opskrbiti odakle i ne očekujemo – samo ako Ga budemo priznavali i ako Mu na blagodatima budemo zahvalni. A zar ima istinitijeg govora od Njegovog?

Najbolji primjer zahvalnosti Uzvišenom na Njegovim blagodatima imamo u našem dragom Pejgamberu, s.a.v.s., koji je noću, iz zahvalnosti prema Allahu, dž.š., toliko dugo klanjao dobrovoljni nafilu namaz, da bi mu noge oticale!

 Na kraju ove hutbe podsjećam sebe i vas čestita braćo: Čuvajmo se grijeha u ovom mubarek mjesecu, mjesecu muharemu, jer je on jedan od četiri „sveta mjeseca“ . Natječimo se u dobru, kako bismo postigli sreću i na dunjaluku i na Ahiretu. 

Gospodaru naš, učvrsti nas na putu Islama, pomozi našoj ugroženoj braći, a posebno našoj braći u Palestini, Siriji i drugim zemljama, pruži nam Svoju pomoć da sačuvamo našu lijepu Bosnu i Hercegovinu i mir u njoj, smiluj se našim umrlim precima, uputi našu djecu i učini ih radošću naših srca i očiju i prvacima Ummeta, budi nam milostiv na Danu polaganja računa i uvedi nas u obećani džennet u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima! Amin.

 

Haddadan džamija u Jajcu 

30. oktobar  2015. godine.

Hutbu održao Ramiz ef. Bećirović

 

0
0
0
s2smodern
Joomla templates by Joomlashine