0
0
0
s2smodern

Asim-ef. Smajić rođen je 04.10.1933. godine u Kruščici, općina Jajce na radost oca Arifa i majke Razija-hanume rođene Mrkonja iz Kruščice. Rješenjem Starješinsva IVZ u NR BiH br. 887/57. Asim-ef. je postavljen za imama,

hatiba i muallima u džematu Golinjevo Odbor IVZ-Livno. U službu je stupio počev 18.05.1957. godine. Rješenjem Starješinsva IVZ u NR BiH br. 3243/60., premješten je iz džemata Golinjevo u džemat Veselu Odbor IVZ-e Bugojno 20.09.1960. godine, na kojoj dužnosti je ostao do 31.03.1965. godine kada je rješenjem Starješinsva Islamske zajednice Sarajevo br. 1821/65. premješten u džemat Bistrica OIZ-e Gornji Vakuf. Rješenjem Starješinsva IVZ u NR BiH br. 2494/68., premješten je  iz džemata Bistrica za imama, hatiba i muallima u Ljubuški na koju je dužnost stupio počev od 28.04.1968. godine, a rješenjem br. 3578/68 od 01.11.1968. godine imenovan je za vjersko-prosvjetnog referenata (sada glavni imam) Odbora Islamske zajednice (sada Medžlis) Ljubuški, na kojoj dužnosti je ostao do 30.08.1993. godine kada je protjeran iz Ljubuškog. Na zahtjev Asim-ef. Smajića, Rijaset IZ-e u BiH je svojim rješenjem broj: 03-HN-3049-I/97. od 13. avgusta 1997. godine donio odluku  o prestanku radnog odnosa sa danom 30.08.1993. godine budući da je stekao pravo na starosnu penziju, jer je navršio 60 godina života i preko 30 godina penzijskog staža. Iz navedenog rješenja o prvom postavljenju hadži Asim-ef. Smajića za imama u Golinjevu i rješenja o prestanku radnog odnosa (prisilnog prestanka radi protjerivanja iz Ljubuškog) sa 30.08.1993. godine, da se zaključiti da je Asim-ef. na dužnosti imama, hatiba i muallima proveo 36 godina 3 mjeseca i 12 dana, a da je dužnost vjersko-prosvjetnog referenta obavljao 24. godine 7 mjeseci i 29 dana. 

Tokom svog službovanja  Asim-ef. je ulagao napore na očuvanju i unaprjeđenju vjerskog života kroz islamski odgoj i pouku mladih. Kao imam i vjersko-prosvjetni referent u Ljubuškom je 1970 -tih i 80-tih godina vodio intenzivnu borbu i sudske sporove u nastojanju odupiranja otuđenju Vakufa, te povrata nezakonito nacionalizirane vakufske imovine, u čemu je donekle i uspio. Zbog nepopustljivosti u odbrani Vakufa i drugih aktivnosti vezanih za vjerski život, lično i s porodicom bio je izložen psihičkim i fizičkim pritiscima, a bio je i objekt obavještajnih obrada i praćenja od tadašnje UDBE.                                                                                                                                          1993 godine, zajedno s preostalim ljubuškim muslimanima primivši 24-sahatni ultimatum od HVO-a, iselio je iz Ljubuškog, sa sobom ponijevši dio biblioteke.

Bio je prijatelj knjige i intenzivno čitao. Među kolegama se isticao  dobrim  poznavanjem   Hadisa. Dobro je poznavao Arapski jezik, te izučavao obimnu literaturu napisanu na osmanskom-turskom jeziku. Pred agresiju je pripremao za izdavanje i Perzijsko-bosanski rječnik. Tokom cijelog svog službovanja, a i kasnije, održavao je otvoren odnos s pripadnicima drugih konfesija, naročito katolicima i njihovim svećenicima. Bio je naklonjen tesavvufu i zikru, mada ne i aktivno uključen u Tarikat. Prvi idžazet primio je od šejha Mustafa-ef. Čolića, a kasnije i šejha Fejzullaha-ef. Hadžibajrića.  Sa šejhom Čolićem je imao čvrste prijateljske veze i duboko ga poštovao. S njim se rado družio i ulazio u napredne, poučne i korisne diskusije. Dugogodišnje prijateljstvo sa šejhom Fejzulah-ef. Hadžibajrićem je okrunjeno i uspostavom bliskih rodbinskih veza među dvjema familijama. 

Rahmetli Asim-ef. sam upoznao njegovim dolaskom u Ljubuški prilikom regionalnih seminara za imame Hercegovine koje je uspješno organizovalo Udruženje Ilmijje, a stručno vodio Hifzija- ef. Hasandedić, koga se uvijek rado sjećam i spominjem njegovo nastojanje i želju da što više stručnog znanja prenese na imame. Asim-ef. je imao neku privilegiju te je gotovo uvijek bio u prvom ešalonu u kom su bili muftija za Hercegovinu Zufer-ef. Bešlić, Alija- ef. Jugo imam iz Stoca, te  rukovodioci  Ilmijje i visoki gosti iz Starješinsva i Rijaseta, koji su vrlo često bili prisutni na seminarima i održavali potrebna korisna ptredavanja. Od tih dana pa sve do preselenja na Ahiret sretao sam se s Asim-ef., te ću iznijeti samo jedan detalj koji mi je posebno urezan u sjećanje. Kada je oko 1980. godine na Ahiret preselio rahmetli Arif, Asimov babo, prilikom organizovanja dženaze i ukopa, Asim-ef. je uplatio oglas na RTV Jajce i napisao tekst koji je spiker trebao pročitati. Pošto u vrijeme socijalističke vladavine putem medija nisu se mogle koristiti riječi Ahiret, dženaza, rahmetli i mnoge druge, od Asim-ef. je traženo da umjesto riječi dženaza napiše riječ sahrana, da zamijeni riječ rahmetli, da iz teksta izbaci riječ Ahiret i druge koje se nisu smjele čuti putem radija. Kao da sada gledam Asim-ef. kako kategorički zahtijeva da se tekst čita bez ikakve promjene objašnjavajući odgovornom licu na RTV Jajce da muslimani tako govore, ove riječi muslimani razumiju, a obavijest je i upućena upravo njima kako bi saznali ko je preselio, te vrijeme i mjeso dženaze i ukopa dotične osobe. 

Asim-ef. je godine agresije na Bosnu i Hercegovinu i još nekoliko vremena proveo u Zagrebu, gdje je bio privremeno angažiran  kao imam u jednom izbjegličkom kampu, i bio je na usluzi muhadžirima koji su kao i on bili protjerani sa svojih ognjišta. Nakon povratka Bošnjaka na područje Jajca i obnove porušenih objekata i  Asim-ef. je na svojoj očevini izgradio porodičnu kuću u kojoj je boravio do preselenja na Ahiret. 

Jedan professor historije iz Ljubuškog u svome sjećanju na rahmetli Asim-ef. napisao je poduži tekst iz koga izdvajam slijedće: “U sjećanjima na lik rahmetli ef. Asima redaju se slike njegovog prisustva u džamiji Gožulj, njegova ahmedija, posjeta česmama na Gožulju, ... , putni hod na relaciji Gožulj-Mejtef, gdje je stanovala familija ef. Smajića.  Asima-ef. su krasile osobine: analitičnost, dominantnost, samosvjesnost, spremnost za viziju, lidersko ponašanje, taktičnost i pronicljivost. Osobine vremena u kojem je djelovao i radio. Ostala je legendarna njegova rečenica koju je izgovorio kada je stigao u Zagreb 1993. godine. Jedan od izbjeglica iz Ljubuškog je upitao efendiju Asima: “Zar si i ti efendija izbjegao u Zagreb? “ Efendija Asim je spremno odgovorio: “I ovdje je Allahova zemlja!“

 Asim-ef. je bio oženjen Mihrija-hanumom rođ. Velagić iz Golinjeva-Livno, s kojom je stekao sina Abdulaha koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu, te kćeri Bedriju i Belkisu. Od sve djece ima unučadi. Asim-ef. je na Ahiret preselio 02.04., a dženaza mu je klanjana 03.04.2016. godine i ukopan je na mezarju u Kruščići, završivši tako svoje ovodunjalučko putovanje na mjestu odakle je i krenuo. Protokol dženaze i obraćanje na dženazi obavio je imam džemata Kruščica prof. Nesib ef. Emušić, a dženazu je predvodio sin Abdulah ef. Dženazi rahmetli Asim-ef. prisustvovao je glavni imam MIZ Jajce prof. Zehrudin-ef. Hadžić, predsjednik OO Ilmijje Jajce  Abdurahman-ef. Mujak, nekoliko imama sa područja:  Jajca, Bugojna, Kaknja, Mostara, te imam iz Ljubuškog Šemso ef. Germić. 

Na kraju iznosim jedan interesantan podatak. Pošto je Asim-ef. bolovao nekoliko mjeseci;  rodbina, ahbabi, kolege, komšije i prijatelji su ga kao hastu posjećivali. Posljednji posjetioci koji su ga vidjeli bili su jedan Malajac koji je iz Zagreba sa još  jednim kolegom  maksuz došao da ga posjeti, te nakon toga se odmah vratio za Zagreb i otputovao u Maleziju. Abdulah je i posljednjem posjetiocu javio da je Asim-ef. preselio, a ovaj je kasnije javio da je u Maleziji organizovao salatu-l-dženazeti-l-gaib za rahmetli Asima. 

Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da rahmetli šejh Asim-ef. Smajiću oprosti grijehe, ukabuli sva dobra djela, da mu se smiluje i da ga Svojom milošću nagradi Firdevsi-džennetom, a da njegovim najmilijim podari lijepi sabur. Amin. 

Ramiz Bećirović

 

0
0
0
s2smodern
Joomla templates by Joomlashine