0
0
0
s2smodern

HUTBA, 22.04.2016./15.07.1437.h-godine

Hvala Allahu, dž.š., koji je dao život i smrt, i koji prima dove onih kojima je nepravda učinjena.

 

Salavat neka je na poslanika Muhameda, a.s., koji nas uči kako da dostojanstveno živimo u vremenu nepravde i beščašća.

Braćo, muslimani! 16. april, 4. juni, 31. juli, 2016. godine su dani obilježavanja zločina na području Srednje Bosne: Ahmića, Vrbanje i Jezera, kao i mnogih drugih mjesta u Srednjoj Bosni i Bosni i Hercegovini.

116, 78 i 52 ili 246 je broj ubijenih civila u Ahmićima, Jezeru i Vrbanji, kao i desetine ubijenih u drugim mjestima Srednje Bosne ili stotine, ili hiljade u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini.

Braćo, muslimani! Zašto pišemo tematske hutbe? Zašto pišemo knjige o zločinu? Zašto obilježavamo stradanja civilnih žrtava rata – šehida svake godine na dan zločina? 

Uzvišeni Allah, kaže: 

وَقُلۡ جَآءَ ٱلۡحَقُّ وَزَهَقَ ٱلۡبَٰطِلُۚ إِنَّ ٱلۡبَٰطِلَ كَانَ زَهُوقٗا ٨١

“I reci:’Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje’!” ( Al-Isra, 81. )

Dužni smo govoriti istinu, a istina je da je bio genocid u Bosni i Hercegovini, da je bio zločin na području Srednje Bosne. Dužni smo imati kolektivnu svijest i kulturu sjećanja. Kolektivnu svijest možemo, ako Bog da, održavati ako budemo spominjali žrtve zločina i učili im fatihe, a kultura sjećanja, njeno trajanje i kvalitet, zavisi od načina na koji ćemo sjećanje prenijeti budućim generacijama, a to su govori, knjige i manifestacije o zločinu. Također, ako mi ne pišemo o zločinu koji se desio neće, nažalost, ni zvanična historija u sistemu obrazovanja kojeg imamo. Zato, hvala Allahu, mi svake godine obilježavamo dane kada se desio zločin, govorimo na hutbama o zločinu i napisane su knjige o zločinu u Ahmićima i Vrbanji, a o zločinu u Jezeru, tj. na području MIZ Jajce knjiga je u toku pisanja, kao i dokument o zločinu na području Srednje Bosne. Kroz obilježavanja, prisjećanja i pisanje o žrtvama zločina – šehidi nam govore svoj emanet i vasijet.

Ono što su nam naši šehidi ostavili u emanet jesu:

1. Naši životi

2. Vjera i domovina

3. Imetak

4. Porodica 

5. Čast

Uzvišeni Allah kaže:

..... وَلَا تُلۡقُواْ بِأَيۡدِيكُمۡ إِلَى ٱلتَّهۡلُكَةِ ...

“… i sami sebe u propast ne dovodite…” ( Al-Bakara, 195. )

Naši životi su sveti i zabranjeno je ugrožavati živote. Prije je bilo prisutno ubijanje tek rođene djece zbog straha iz siromaštva, a sada je prisutno ubijanje nerođene djece zbog straha iz siromaštva. Također je prisutno postepeno ugrožavanje i ubijanje naših života kroz nezdrav način života; alkohol, cigare, kladionice itd. Allah, dž.š., daje život i On jedini ima pravo oduzeti ga.  Allah, dž.š., kaže:

وَأَنَّ هَٰذَا صِرَٰطِي مُسۡتَقِيمٗا فَٱتَّبِعُوهُۖ وَلَا تَتَّبِعُواْ ٱلسُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمۡ عَن سَبِيلِهِۦۚ ذَٰلِكُمۡ وَصَّىٰكُم بِهِۦ لَعَلَّكُمۡ تَتَّقُونَ ١٥٣ 

“I zaista je ovo Moj pravi put pa ga slijedite i nemojte slijediti druge puteve pa da vas odvoje od pravoga puta.” ( Al-En’am, 153. ) Jedan arapski pjesnik kaže: "Moja domovina mi je velika i sveta, pa makar mi nekad i nepravdu učinila, makar ja u njoj ponekad trpio golotinju i glad." 

Ubijani smo i proganjani samo zbog toga što smo muslimani, Bošnjaci. Emanet šehida nama je da budemo iskreni vjernici i da volimo svoju domovinu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti koristiti i traži Allahovu pomoć u tome, a nemoj očajavati. Ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘To je Allahova odredba i On čini što hoće’, jer ‘da sam’ šejtanu otvara mogućnost djelovanja.” (Muslim)

Svoje imetke čuvamo tako što na njih dajemo sadaku, zekat jer čovjeku pripada samo ono što drugome da.  Allah, dž.š., kaže:

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ قُوٓاْ أَنفُسَكُمۡ وَأَهۡلِيكُمۡ نَارٗا وَقُودُهَا ٱلنَّاسُ وَٱلۡحِجَارَةُ ....

"O vjernici ,sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti”(Et-Tahrim, 6) Porodica je ćelija društva, porodica je narod u malom. Skladnost porodice je u ljubavi i pažnji spram mlađih, poštivanju i uvažavanju starijih i ravnoteži razuma i emocija u porodičnim odnosima. Natalitet, obrazovanje i imetak/privreda su tri osnovna resursa razvoja jedne zajednice. Jak pojedinac, zdrava porodica i uspjeh zajednice se oslonjaju na ove resurse.

Izreka kaže: “Bolje je časno umrijeti nego nečasno živjeti” Muslimani imaju čast a muslimanke obraz. Čast muslimana i obraz muslimanke su sveti i treba ih braniti kao što su to radili naši šehidi.

A ono što su nam naši šehidi vasijetili jeste:

1. Da pronađemo zločince

2. Da zločinci budu procesuirani i kažnjeni

3. Da pronađemo tijela žrtava koja do danas nisu pronađena

4. Da čuvamo njihove imetke i pazimo njihove porodice i djecu

5. Da čuvamo dostojanstvo njihove žrtve

Znajte braćo, dužni smo našim šehidima i žrtvama zločina koji su dali svoje živote da njihova i naša djeca imaju bolju budućnost, da imaju za školovanje, za hranu odjeću i obuću, ... Da imaju ista prava u Jezeru, Šipovu, Skender Vakufu, Vitezu … Da se mogu zaposliti poslije škole i fakulteta, ... Veli poslanik Muhamed a.s.: „Siromaštvo je sasvim blizu kufra - nevjerstva“. I to zbog toga što je siromah ovisan o drugom i ako mu taj koji ga hrani i o njemu skrbi postavi uvjet da promijeni uvjerenje i ponašanje morat će, jer siromaštvo je sasvim blizu kufra. Ako naša djeca i djeca šehida, tj. njihova budućnost zavise od privrede onih koji su nas do jučer ubijali onda nismo ispunili vasijet šehida. Zato je muslimanima u obavezi da rade, da se za nafaku brinu, jer šta bolje od ove izrečene mudrosti oslikava tu našu obavezu, a mudrost kaže: „Ko ne jede od rada svoje motike nema ni svoje odluke“. Zato je rad kao i namaz, kao post, kao i zekat, sjetva i proizvodnja hrane - ibadet, jer vjernika u svakom smislu jača. 

Znajte, ako i dalje trebamo dokazivati sebi da trebamo kupovati domaće proizvode, sipati kod domaćih firmi gorivo, konzumirati domaću banku, onda ćemo i dalje biti hamali svoje prošlosti u našoj budućnosti. Plačemo nad Palestinom i Srebrenicom, Ahmićima, Vrbanjom, Jezerom i drugim sudbinama muslimana na svijetu i još se pravdamo kako nismo radikalni. Živimo sa bolom jer su naše majke i kćeri silovane, i još se pravdamo da je hidžab pravo naših majki i sestara. Pišemo peticije i potpisujemo deklaracije jer je to naš domet – da upozorimo jezikom ili preziremo srcem, jer nismo kadri, nažalost, ispravljati stvari na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Ili konkretnije nemamo prave ljude, pametne i hrabre. Ili su samo pametni ali ne i hrabri da mijenjaju, ili su hrabri ali ne i pametni da znaju kako da mijenjaju. 

Zato se obraćamo Onome koji je Svemilostan i Najpravedniji da spusti svoju milost na nas muslimane, Bošnjake, da se smiluje žrtvama zločina i da pravedno kazni zločince. Apsolutna Božija Pravda je na Onome svijetu, jer na Ovome svijetu nema potpune pravde za žrtve niti odgovarajuće kazne za zločince. Ali kazna koja se opetuje po stotine puta na Onome svijetu je dokaz postojanja Džehennema jer će zločinci biti ubijeni pa kažnjeni pa ponovo tako sve dok se kazna ne ispuni. A žrtve – šehidi će biti u Džennetu u kojem će imati ono što oko vidjelo nije, ono što uho čulo nije i ono što čovjek na Ovome svijetu svojom pameću ne može ni zamisliti. Molim Allaha, dž.š.… 

 

Zehrudin-ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

 

0
0
0
s2smodern
Joomla templates by Joomlashine