0
0
0
s2smodern

Rekordan broj (16) svršenika Medrese u školskoj 2015/2016. godinu, te  odličan uspjeh pet ovogodišnjih svršenica - alumnistica Medrese sa područja Jajca (Lejla Čančar, Mirhunisa Majdanac, Selma Turanović, Amina Zekan i Kanita Agić),  ponukale su me da napišem tekst o medreslijama sa područja Jajca. Pisati o Jajčanima koji su još od sultan Mehmed Fatiha pa do današnjih dana sa najvećim zadovoljstvom  pohađali medrese je zahtjevno ali i izazovno. Da bismo imali jasniju sliku o Jajčanima koji su pohađali medrese potrebno je spomenuti i medrese koje su djelovale u Jajcu, ali i osnovne škole u vrijeme Osmanske Carevine.

Podizanje džamija u vrijeme Osmanlija redovno je pratila gradnja osnovnih škola (muallimhana, mekteb), koji su često građeni uporedo, voljom i troškom iste osobe (vakifa), a njihov rad finansiran iz istog izvora (vakufa). Ako, iz nekih razloga, osnivač džamije ne bi podigao školu, činio bi to, ubrzo, drugi dobrotvor. U tom slučaju rad škole se finansirao iz jednog vakufa, a službenici džamije iz drugog i onda kada je ista osoba bivala imam i učitelj (muallim).

Ove  škole obično su izgrađivane u džamijskom haremu, a ako nije bilo prostora tada na slobodnom prostoru u blizini džamije. 

Zaim Hadži Muhamed-beg, poznatiji kao Karađoz-beg dok je bio dizdar u Jajačkoj tvrđavi, pored Fethijje-Sulejman-hanove džamije je oko 1542. godine podigao prvu osnovnu školu u Jajcu. U vakufnami je odredio ko može biti učitelj u školi, a ko njegov pomoćnik. Odredio je njihove dnevne plaće, način rada škole i postupak sa djecom.

U Jajačkom sidžilu s kraja 17. stoljeća, spominju se dvojica učitelja koji su radili na ovoj školi. Naime, kada je umro Mustafa-halifa 1103/1692. godine, na prijedlog jajačkog kadije, na njegovo mjesto, postavljen je Mehmed-halifa. Ne zna se do kada je on bio učitelj u Karađoz-begovoj muallimhani.

Osim Karađoz-begove muallimhane radile su i druge škole u Jajcu. U 18. stoljeću bilo ih je uz svaku džamiju, jedino je Dizdarov mesdžid bio bez škole u njegovoj mahali. Okolna mjesta koja sa statusom kasabe (Jezero, Varcar-Vakuf), također su rano dobila osnovne škole. Među zadužbinama koje je u Jajcu, podigao Melek Ahmed-paša, koji je upravljao Bosanskim pašalukom 1659-1660. godine, Evlija Čelebija spominje i jednu osnovnu školu. Nije sigurno je li to bila rekonstrukcija ranije postojeće škole uništene u požaru 1658. godine ili se radilo o utemeljenju jedne sasvim nove osnovne škole.

Pred kraj 16. stoljeća Jezero je imalo jednu osnovnu školu. Bila je uz Sultan Bajazidovu džamiju, a početkom 17. stoljeća u Jezeru je bila i jedna  srednja škola.

 

Srednje škole

Prema kazivanju Evlije Čelebije moglo bi se zaključiti da je u Jajcu prije 15. juna 1658. (14. ramazana 1086. hidžretske) godine postojala bar jedna srednja škola (medresa). Naime, govoreći o katastrofalnom požaru koji je navedenoga dana pogodio ovaj grad on u svome Putopisu kaže da je tadašnji bosanski vezir Melek Ahmed-paša došao sa vojskom velikom kao more i rekao: "Oni koji mene vole neka odmah podignu po jednu građevinu". Kako je sam vezir, prema navodima podigao džamiju, mekteb, hamam - za koje sigurno znamo da su postojali prije požara – može se pretpostaviti da je  postojala i medresa čije (ponovno) podizanje Evlija Čelebija također pripisuje navedenom veziru, te se ona u kasnijim izvorima ne navodi pod njegovim imenom, već po imenu prvog zaboravljenog utemeljitelja.

Pouzdano se zna da su u Jajcu postojale: Melek Ahmed-pašina medresa, Hadži Mehmedova medresa (Buk'a), Abdurahim-agina medresa i Ruždija.

 

Iznijet ćemo malo  podataka o jajačkim srednjim školama u navedenom razdoblju.

Medresa nepoznatog osnivača

Prvu medresu u Jajcu sagradio je nepoznati vakif u prvoj polovini 17. stoljeća, između 1604. i 1656. godine.  Postojanje ove medrese neposredno su potvrđivala četiri rukopisna medresanska udžbenika iz gramatike arapskog jezika, koje je prepisao anonimni kaligraf, njen učenik (sohta/softa) ili profesor (muderris) 1656. (1067. hidžretske) godine.  Nestala je u katastrofalnom požaru koji je u ljeto 1658. godine pogodio ovaj grad. Istu sudbinu doživjeli su i spomenuti udžbenici kada je zapaljen Orijentalni institut u Sarajevu 17. 05. 1992. godine. Dvije godine nakon stradanja. medresu je obnovio bosanski valija Melek Ahmed-paša za svoga namjesnikovanja 1659-60. godine.

Melek Ahmed-pašina medresa

Jednu medresu u Jajcu sagradio je, kako je već  rečeno, Melek Ahmed-paša za vrijeme dok je kao vezir upravljao Bosanskim pašalukom 1659-60. godine. To izričito kaže njegov savremenik i poštovalac Evlija Čelebi kada posjećuje i opisuje ovaj grad i njegove znamenitosti samo šest godina kasnije .

Muderrisi ove medrese istovremeno su bili i jajačke muftije. Na ovom položaju spominju se: Ahmed, Salih i Muhamed.  

Hadži Mehmedova medresa (Buk'a)

Hadži Mehmed Jajčanin podigao je jednu medresu u svome rodnome gradu i ostavio vakuf iz čijih su se prihoda plaćali profesori i drugi službenici ove škole. 

Jedini poznati nam muderris ove škole bio je Hasan-halifa koji je na ovu dužnost postavljen sultanskim beratom u februaru 1692. (početkom džumade-l-ahira 1103. h.) godine 

Hadži Abdurahim-agina medresa

Ovo je najmlađa jajačka medresa i jedina o čijem osnivanju postoje sačuvani izvorni dokumenti. Riječ je o dvije originalne vakufname legalizirane pred jajačkim kadijama u prisustvu više svjedoka među kojima su tadašnji najugledniji građani Jajca. Sagrađena je 1743.godine u blizini džamije Esme sultanije.

Osnivač ove medrese je bogati jajački trgovac Hadži Abdurahim-aga, sin Abdurahmana-Čelebije. Stanovao je u Gornjoj mahali – u Sinan-begovom džematu. Umro je 1822. godine, a ukopan je u haremu džamije Esme sultanije.

Muderisi Hadži Abdurahim-agine medrese držali su javna predavanja u džamiji Esme-sultanije.  Kriza kroz koju je tih godina prolazilo Osmansko Carstvo osjećala se u provincijama, što je jedan od razloga da je Jajce dočekalo austrougarsku vlast i početak  20. stoljeća bez medrese. Široka kampanja za izgradnju medrese povedena je 1905. godine. Svoju saglasnost i svoj glas dali su tada svi muslimani Jajca i okolnih mjesta na čelu sa prvacima i muhtarima.

Početkom 17. stoljeća počinju se otvarati srednje škole i po selima (Divičani, Vinac).

 

Ruždija

Reforma školstva u Osmanskom carstvu do koje je došlo za vladivine sultana Mahmuda II (1808.-1839.) rezultirala je, pored ostalog, otvaranjem prvih državnih srednjih škola nazvanih ruždije, u kojima su se sticala znanja i vještine potrebni za niže činovnike i upis na Visoku školu (Daru-l-funun). Kako su nove škole počele davati bolje rezultate od klasičnih medresa pristupilo se njihovom otvaranju i u pokrajinama. Sa podizanjem ruždija u Bosni i Hercegovini počelo se u vrijeme valije Šerif Osman-paše (1861.-1869.) najprije u Sarajevu, a potom i u drugim mjestima u skladu sa Uredbom iz 1869. godine kojom je propisano da se u svakoj kasabi koja ima 500 domaćinstava otvori po jedna ovakva škola. Tako je do austrougarske okupacije 1878. godine, u Bosni i Hercegovini izgrađeno više od trideset ruždija. 

Ruždija u Jajcu je počela sa radom 1869. godine. Prvi učitelj u jajačkoj ruždiji bio je Hadži Hasan-efendija Spaho iz Sarajeva, a nakon njegovog odlaska na novu dužnost Hafiz Osman-efendija, dotadašnji učitelj ruždije u Livnu. Nakon Hafiza Osmana ruždijom je upravljao Mehmed Said-efendija koji je vodio ruždiju u Jajcu do 1877. godine, kada ga je zamijenio hafiz Hasan-efendija Makić, koji je upravljao školom u posljednjoj godini osmanske vlasti u našim krajevima. Pod austrougarskom vlašću ruždija u Jajcu, kao i u drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, doživljava degradaciju i biva pretvorena u mekteb-i ibtidaijju,a hafiz Hasan-efendija Makić postaje i ostaje njen prvi učitelj do svoje smrti.

Svršenici jajačke ruždije dobijali su namještenje u Šerijatskom sudu u Jajcu, lokalnoj administraciji ili su odlazili na dalje školovanje. 

Od onih koji su završili jajačku ruždiju, te kasnije nastavili školovanje najpoznatiji nam je hafiz Mehmed Tevfik-ef. Okić koji je nakon školovanja u Carigradu bio muderris i direktor Osman kapetanove medrese u Gračanici, a obavljao je mnoge dužnosti u Islamskoj zajednici, te kao naibu reis i dužnost reisu-l-uleme.

Kada nam je poznato da je četrnaest imama iz porodice Okić obavljalo imamsku dužnost u  Sinan-begovoj džamiji u Jajcu sa sultanskim beratom, pretpostaviti je da su imami  Okići, ali i drugi imami, Jajčani, nakom  Medrese u Jajcu svoje školovanje nastavljali u medresama u BiH (Travniku, Banja Luci, Sarajevu…) ili u Carigradu.

U Monografiji Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku na 233. stranici objavljen je spisak učenika ove medrese koji su četvrti razred završili školske 1940/41. godinu iz koga saznajemo da su među svršenicima četvrtog razreda i trojica učenika sa područja Jajca: Ragib Duranović, Ćamil Hodžić i Džemal Bahtić.

Dobar broj jajčana pohađao je Medresu u Pojskama kod Zenice učeći pred poznatim i priznatim alimom Derviš ef. Spahićem. Medresa u Pojskama radila je od 1934 do  1947. godine kada je od strane komunističke vlasti zatvorena, a njen muderris osuđen na zatvorsku kaznu od osam godina, a odrobijao je šest godina. Pošto je Medresa u Pojskama zatvorena, a neki njeni učenici nisu uspjeli istu završiti kasnije su pri Gazi Husrev-begovoj medresi polagali imamsko-hatibsko muallimski ispit i dobijali dekret za obavljanje  imamsko-muallimske i hatibske dužnosti.

Nakon Drugog svjetskog rata kada su sve medrese u Bosni i Hercegovini zatvorene osim Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu pet učenika je 1948. godine sa područja Dnoluke upisalo  Gazi Husrev-begovu medresu. Četvorica su završili po četiri razreda Medrese. Jedan od njih je  Muhamed sin Muharem- ef. Botića koji nam u razgovoru pored ostalog reče:  “ To su bila najteža vremena za učenike Gazi Husrev-begove medrese. UDBA je te učenike, a posebno hodžinske sinove registrovala kao Mlade muslimane, te ih je i kasnije držala pod stalnom prismotrom bez obzira šta su radili i čime su se bavili”. 

Sadija-Sado Duranović, jedan od tih pet učenika Gazi Husrev-begove medrese sa područja Dnoluke nam je rekao “Svi učenici su u Gazi Husrev-begovu medresu došli sa četiri razreda osnovne škole i svi smo polagali prijemni ispit koji smo uspješno položili. Za odlazak u Gazi Husrev-begovu medresu i naš uspjeh na prijemnom ispitu zaslužan je naš tadašnji imam Muharem ef. Botić i naši roditelji. Četvorica nas završili smo po četiri razreda, a dalje školovanje nismo mogli nastaviti ponajviše iz finansijskih razloga. Bila su to zaista teška vremena, a posebno za učenike Medrese”. 

Ovim izjavama ja ću dodati slijedeće: “Ta teška vremena za učenike Gazi Husrev-begove medrese nastavljena su tokom gotovo cjelog vremena socijalističko-komunističke vladavine - FNRJ i SFRJ”. 

Komunističke vlasti dozvolile su rad samo Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu,  ali su učenicima Medrese bila uskraćena mnoga osnovna ljudska prava koja su imali učenici srednjih škola u Bosni i Hercegovini. Ljubav Bošnjaka prema Medresi bila je jaka, te su i u najledenijem komunističkom dobu Jajčani svoju djecu upisivali u Medresu. 

 Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća  nekoliko Jajčana za polaganje razreda Medrese ili polaganje imamskog ispita pri Gazi Husrev-begovoj medresi s uspjehom je pripremio šejh muderris Mustafa-ef. Čolić dugogodišnji imam, hatib i muallim džamije Esme Sultanije, poznati i priznati alim u Jajcu i Bosni i Hercegovini.

Nakon ponovnog otvorenja ženskog odjelenja  Gazi Husrev-begove medrese Jajčani su upisivali svoje kćeri u Medresu. Prva djevojka koja je upisala Medresu bila je Ševala Makić, koja je četvrti razred završila 1987. godine.

I u opkoljenom Sarajevu za vrijeme agresije (1992-95.) na BiH Jajčani su nastavljali započeto školovanje, a neki su se baš u tom vremenu upisali u Gazi Husrev-begovu medresu (Mensur Karadža, Zehrudin Hadžić…) .

Obnovom rada Elči Ibrahim pašine medrese u Travniku (1994. godine) Jajčani su bili u prvoj generaciji učenika: Senad Hadžić, Feriz Makić, Adnan Maglić.

Poznato nam je nekoliko porodica iz kojih su po dva brata,  brat i sestra, dvije setre, tri brata, dva brata i sestra, te tri sestre završili Medresu: Zijad i Enver Žužo, Ismet i Meho Šljivo, Mustafa i Nisvet Joldić, Edin i Elvedin Imamović, Mehmed i Enes Karadža, Fahrudin i Sabahudin Makić, Adnan i  Ahmed Maglić, Ragib i Emina Nešust, Amir i Amela Nešust,  Saudin i Minela Delić, Harun i Lejla Čančar, Salih i Kanita Agić,  Belmin i Belma Drek,  Imran i Harisa Duranović, Merima i Selma Turanović, Elvir,  Almir i Zajim Duranović, Senad, Ahmed i Amela Hadžić, te Emina, Aldina i Naima Mukić …)

 

Jajčani – svršenici Medrese, koji su školovanje nastavljali u Sarajevu,  Carigradu, Kairu ili drugim mjestima  obavljali su razne odgovorne dužnosti, bili su poznati i priznati; hafizi, alimi, imami, hatibi, muallimi, muderrisi, kadije, muftije, a neki su obavljali i mnoge državne funkcije. Već je navedeno da je Jajčanin hafiz Mehmed Tevfik-ef. Okić pored drugih odgovornih dužnosti obavljao i dužnost reisu-l-uleme.

Među stotinom istaknutih bošnjačkih imama iz perioda 1912-2012. godine su i tri imama sa područja Jajca: hafiz Mehmed Tevfik-ef. Okić (1870-1932.), Sadik-ef.  Ribić (1910-1993.)  i Ismet-ef. Šljivo (1964-1992.).

Ovogodišnjih pet maturantica Medrese (Lejla Čančar, Mirhunisa Majdanac, Selma Turanović, Amina Zekan i Kanita Agić),  svojim odličnim uspjehom kroz četverogodišnje školovanje su pokazale i dokazale svoj talenat, upornost i ustrajnojnost…. One su dokazale svoju istinsku ljubav prema Islamu, prema ilumu-znanju, prema knjizi.. One su imale jasan cilj koji su na kraju i postigle. One su iskoristile blagodat vremena. One su iskoristile i sve pogodnosti koje nude naše današnje medrese. Naravno, da su imale i veliku podršku svojih roditelja, te profesora i odgajatelja.

Ali ipak, one su briljirale. One su zaista pet briljanata koji su zablistali svojim najvećim sjajem. One su zaista prave, pravcate princeze. 

Zomolio sam ih da za ovaj tekst daju i svoje najkraće izjave te su neke i učinile te iste i navodimo:

 

Kanita Agić 

“Ove godine završila sam Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Za svoj odličan uspjeh u ove četiri godine školovanja zahvalna sam Uzvišenom Allahu koji je moje srce okrenuo ljubavi prema islamu i znanju. Na putu do tih plemenitih ciljeva svakako tu su moji roditelji i profesori koji zaslužuju moju posebnu pažnju i poštovanje.”

O Kaniti Agić dodajem slijedeće: “Kanita je među nagrađenim maturantima Gazi Husrev-begove medrese u školskoj  2015/2016. godinu dobila dvije nagrade; nagradu  za odličan uspjeh i  primjerno vladanje, te  posebnu pohvalu za redovno pohađanje nastave,  jer nije imala nijedan izostanak.”

 Selma Turanović 

"Prije svega, da naglasim da je čast biti svršenik jedne škole kao što je naša Travnička medresa. Super odličan uspjeh zavisi od mnogo faktora, ali nije nemoguć. Uz Allahovu pomoć i dobru volju učenik medrese može postići veoma dobre rezultate. Pored nastavnih obaveza, dobar raspored vremena je ključan, te tako ostane dovoljno vremena i za vannastavne aktivnosti, vrijeme za odmor i sve što je potrebno. Podrška okoline, a naročito roditelja je, također, veoma bitan faktor. Roditeljima iskazujem posebnu zahvalnost i odajem priznanje za podršku kroz ove četiri godine školovanja."

 

Lejla Čančar

“Svakome uspjeh pričinjava ono što njemu znači i ono nešto posebno za njega, za mene su to neke mnogo bitnije stvari od ocjena, a što se njih tiče, važno je samo imati pravilno postavljen cilj, redovnu radnu naviku i kvalitetno raspoređeno vrijeme. Sve se može kad se hoće.”

 

Mirhunisa Majdanac:

“Radna navika i vrijeme koje se iskoristi dobro, mogu biti ključevi koji otvaraju sva vrata. Prvi korak ka uspjehu je bila namjera da se probudim i klanjam sabah, jer ostatak mojih daljih planova u tom danu dobijaju veću vrijednost. Postoje stvari u životu vrijednije od ocjena, to sam naučila od najboljih, mojih roditelja.  Poštovati roditelje, pružati im mir i zadovoljstvo, govoriti s njima blagim riječima, to je uspjeh. Učila sam  sa  spomenom Allaha, trudila se da mi cilj bude Njegovo zadovoljstvo i tako mi je  Allah  dao ovaj uspjeh.

Dobro dolazi onima koji vjeruju, još bolje dolazi onima koji su strpljivi, a najbolje  onima koji ne odustaju. Uz malo truda i rada može se stići do cilja.”

SVRŠENICI MEDRESE SA PODRUČJA JAJCA U ŠK. 2015/2016. GODINU

 

1

E.I.P. medresa Travnik

Turanović  Selma

Smionica

IV

2

E.I.P. medresa Travnik

Čančar Lejla 

Jajce

IV

3

E.I.P. medresa Travnik

Hadžić Salih 

Bulići-Jajce

IV

4

E.I.P. medresa Travnik

Duranović  (N) Ahmed 

Jajce

IV

5

E.I.P. medresa Travnik

Duranović ( S) Ahmed 

Divičani

IV

6

E.I.P. medresa Travnik

Duranović Amra

Divičani

IV

7

E.I.P. medresa Travnik

Duranović Hadžera 

Divičani

IV

8

E.I.P. medresa Travnik

Drek Belma

Lendići

IV

9

E.I.P. medresa Travnik

Burić Dženeta 

Lendići

IV

10

E.I.P. medresa Travnik

Šahman Dženita

Vlasinje

IV

11

E.I.P. medresa Travnik

Šahman Mujo 

Vlasinje

IV

12

E.I.P. medresa Travnik

Zekan Amina

Vlasinje

IV

13

E.I.P. medresa Travnik

Majdanac Mirhunisa

Pšenik

IV

14

E.I.P. medresa Travnik

Nešust Amila 

Kruščica

IV

15

G.H.B. medresa Sarajevo

Agić Kanita

Divičani

IV

16

K.Đ.B.medresa Mostar

Džanan  Ferid

Kasumi-Ipota

IV

 

Svim maturantima i maturanticama čestitamo završetak školovanja u Medresi uz želju za uspješan nastavak školovanja, te da postanu dostojni akademski građani naše domovine Bosne i Hercegovine.

 

Tekst želim završiti dovom Uzvišenom Allahu dž.š. da u našoj Bosni ponositoj uvijek bude onih koji će biti uporni i ustrajni u sticanju znanja i koji će svoje znanje prenosti na druge, a sve iz ljubavi prema našoj uzvišenoj vjeri  Islamu  i truditi se na očuvanju naše vjere Islama i domovine Bosne i Hercegovine. Amin. 

 

Ramiz Bećirović

 

Korištena literatura:

1. Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto pedeset godina (1860-2010.), drugo dopunjeno izdanje, autora hafiza dr. Fadila Fazlića. Izdavači:  Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i IC El-Kalem, 2011. godine. 

2. Kraljevski grad pod sultanima – autora dr. Ismeta Bušatlića. Izdavač - Medžlis islamske zajednice Jajce, 2011. godine.

3. Izabrana djela Mehmeda Handžića knjiga prva. Izdavač:  Izdavačka kuća OGLEDALO Sarajevo, 1999. godine

4. Gračanički glasnik 33/17

5. WEB stranica Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu

6. Knjiga 100  Bošnjačkih imama iz perioda 1912.-2012. godine. Izdavač:  El-Kalem - Izdavač ki centar Rijaseta IZ-e u BiH 2012. Godine.

7. Evlija Čelebi – PUTOPIS, Izdavač „Veselin Masleša“ Sarajevo 1979.

8. Ć. Truhelka (priopćio) „Pabirci iz jednog jajačkog sidžila  - GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA 1918. godine

9. MONOGRAFIJA – Elči Ibrahim-pašine medrese u Travnik 1706-2014. Izdavač: Elči Ibrahim-pašina medresa-Travnik, 2014. godine. 

 

0
0
0
s2smodern
Joomla templates by Joomlashine